Reporter koji je svijetu otkrio istinu o Srebrenici: Da smo reagovali na vrijeme, više ljudi bi preživjelo

Na početku obraćanja kazao je da mu je velika čast što danas govori pred Majkama Srebrenice i porodicama žrtava.

"To mi je čast što imam priliku da vam se danas ovdje obratim. Zaista sam ponizan što sam ovdje u društvu Majki Srebrenice i porodica", rekao je Birtley.

Mjesec u Srebrenici ostavio je najdublji trag

Prisjetio se ratnih godina u Bosni i Hercegovini, ističući da je veći dio svoje novinarske karijere proveo izvještavajući iz ratnih zona.

"Bila su to mračna vremena u Bosni i Hercegovini devedesetih godina. Proveo sam godine svjedočeći patnjama ljudi. Ostali su fizički i psihički ožiljci. Četrdeset godina izvještavao sam iz ratnih zona i svjedočio brutalnosti koju čovjek može učiniti drugom čovjeku", kazao je.

Rekao je da prije rata nije mnogo znao o Bosni i Hercegovini, ali da je zatekao zemlju u kojoj su ljudi živjeli normalnim životima.

"Bosna je mjesto o kojem nisam mnogo poznavao prije rata. Ljudi su živjeli lijepe živote, bili su dobro obrazovani i činili su se sretnim i zadovoljnim prije rata", rekao je.

Istakao je da je tokom četiri godine provedene u Bosni i Hercegovini upravo mjesec dana provedenih u Srebrenici na njega ostavio najdublji trag.

"U Bosni i Hercegovini proveo sam četiri godine, ali upravo taj jedan mjesec u Srebrenici ostavio je najdublji trag na meni. Bilo je užasno depresivno i pogubno na različite načine."

"Nikada neću zaboraviti prizore razaranja i gladi"

Govoreći o uslovima u kojima su ljudi živjeli, Birtley je opisao svakodnevnu borbu za opstanak.

"Svjedočio sam patnjama stanovništva, nestašici hrane, osnovnih lijekova i skloništa, narušenom ljudskom dostojanstvu koje mi na Zapadu vrlo često uzimamo zdravo za gotovo. Nikada neću zaboraviti prizore razaranja i gladi. Ljudi su mi mahali grančicama kako bi im bila dostavljena hrana iz zraka. Kolone ljudi u snijegu tražile su bilo šta. Srebrenica je bila prenapučena, ljudi su u hladnim uslovima zimi živjeli na ulicama."

Kazao je da su slike smrti i ranjavanja ostale trajno urezane u njegovo sjećanje.

"Ne mogu zaboraviti prizore smrti ni ranjavanja. Gotovo uvijek su to bili nevini ljudi. Beživotna tijela djece ubijene bez ikakvog razumljivog razloga nešto su što mi se nikada neće izbrisati iz sjećanja. Isto tako, nikada neće nestati ni osjećaj gađenja prema počiniocima tih zločina."

"Rat je užasan. Rat je gadan."

Govoreći o izvještavanju iz rata, rekao je da televizijske slike nikada ne mogu dočarati stvarnu brutalnost sukoba.

"Na zapadnim televizijama ne možemo prikazati onu brutalnu realnost rata. Mi ublažavamo stvarnost onoga što ljudi gledaju na televiziji kako bi mogli gledati vijesti dok večeraju i nastaviti sa svojim redovnim poslovima. Ali to nije rat. Rat je užasan. Rat je gadan."

Dodao je da je svakodnevno svjedočio granatiranju, raskomadanim tijelima i posljednjim trenucima života brojnih ljudi.

"Svaki dan sam tome svjedočio u Srebrenici. Granatiranje, raskomadana tijela, krike koje sam gledao i slušao. Svjedočio sam posljednjim uzdasima ljudi. Bilo mi je izuzetno teško, ali sam morao raditi svoj posao i snimati kako bi svijet to vidio. Svijet kojeg, vjerovatno, nije bilo ni briga."

"Pamtim hrabre ljude koji su dijelili i ono malo što su imali"

Ipak, kaže da uz slike stradanja pamti i nevjerovatnu snagu ljudi koji su pokušavali preživjeti.

"Puno slika mi je ostalo u glavi, ali jednako tako pamtim nevjerovatnu volju za opstankom običnih ljudi. To nisu bili obučeni vojnici. Nisu željeli ni da ubiju ni da budu ubijeni. Željeli su samo normalan život."

Posebno je spomenuo ljude koji su mu pomogli dok je izvještavao iz Srebrenice.

"Pamtim hrabre ljude koji su me, dok su nas zasipale granate, odveli na sigurno mjesto. Pamtim Nedreta Mujkanovića, doktora, legendu, čovjeka koji mi je spasio nogu i postao dobar prijatelj. Pamtim njega, pamtim one koji su mi pružili utočište i podijelili sa mnom ono malo što su imali."

Prisjetio se i vlastitog iskustva života u opkoljenoj Srebrenici.

"U Srebrenici sam izgubio devet kilograma, što je ništa naspram onoga što su prolazili drugi, jer sam znao da ću se ja uvijek moći vratiti svojoj kući. Ali za mnoge je Srebrenica bila njihov jedini dom."

"Da smo djelovali na vrijeme, više ljudi bi preživjelo"

Govoreći o ulozi međunarodne zajednice, Birtley je rekao da ni danas ne može razumjeti zašto nije učinjeno više da se spriječi tragedija.

"Bilo mi je nevjerovatno kako ta visokomoralna međunarodna zajednica može nijemo posmatrati ono što se dešava, kako se pravda zbog političkih razloga žrtvuje. Tome svjedočimo i danas u drugim dijelovima svijeta – u Palestini, Sudanu i drugdje."

Dodao je da ga sjećanja na Srebrenicu prate godinama, ali da ne može ni zamisliti kako je porodicama žrtava.

"Duhovi Srebrenice proganjali su me dugo, dugo vremena, a ne mogu ni zamisliti kako je onima koji su izgubili članove porodice, domove, vjeru u čovječanstvo i vjeru u svoje nekadašnje susjede."

Na kraju je poručio da je važno čuvati sjećanje na ono što se dogodilo u Srebrenici.

"Mislim da je važno da pamtimo ono što se dešavalo u Srebrenici, kako god to nazivali, jer se to jeste desilo. To bi trebalo da nam bude lekcija – da blagovremeno djelujemo, da odgovorimo na agresiju, a ne da okrećemo glavu ili čekamo da prevelik broj žrtava bude razlog za djelovanje. Što ranije, to bolje. Da smo to na vrijeme uradili u Srebrenici, više ljudi bi preživjelo."

Zaključio je da je pitanje prije svega moralnog izbora.

"Ovdje je pitanje kako da zauzmemo ispravan moralni stav, da učinimo ono što je ispravno i dobro. Nažalost, vjerujem da tu lekciju još nismo naučili."

Sve informacije o komemoraciji i dženazi u Potočarima pratite u našem Live Blogu.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad